neki dan sam prošla tvojom ulicom, znaš. namjerno. godinu dana tuda nisam hodala.
svaki put kad bi se okrenula, ponadala bi se da bi se ti odnekud pojavio. kao prije. kad si me čekao. kad bi te dolazila budit iz noćne smjene, onako zločesto.
sjetim se kad si me zezao kako uvijek drhtim kad me primiš. i kako bi se uvijek sramežljivo nasmijala tome, znajući da si me otkrio, da si shvatio da sam slaba na tebe.
fališ.
bila sam tvoja, potpuno. a ti, ti si bio sve, samo ne moj.